Sve se pasmine pasa po tipovima mogu podijeliti na lupoide, molosoide, brakoide i graoide. Goniči pripadaju grupi brakoida.
Tip brakoida definiran je pravokutnom formom tijela, glava je prizmatičnog oblika sa širokom gubicom s time da najčešće gornje usnice prelaze profil vilice. Linije glave su divergentne (osim kod poentera kod kojega su linije specifične - konvergentne). Stop nije prenaglašen (osim kod nekih pasmina kao poenter), uši su viseće forme srednje visoko usađene (u liniji koja spaja vrh njuške unutrašnji očni kut), ili nešto niže usađene (ima i pasmina koje imaju jako nisko usađeno uho kao baset hound). Po dužini uho je srednje dužine, ali ima i brakoida sa izrazito dugim ušima.
Većina goniča ima dolikocefalni tip glave, ali ima i pasmina kod kojih se javlja mesocefalni tip glave.
Tip brakoida definiran je pravokutnom formom tijela, glava je prizmatičnog oblika sa širokom gubicom s time da najčešće gornje usnice prelaze profil vilice. Linije glave su divergentne (osim kod poentera kod kojega su linije specifične - konvergentne). Stop nije prenaglašen (osim kod nekih pasmina kao poenter), uši su viseće forme srednje visoko usađene (u liniji koja spaja vrh njuške unutrašnji očni kut), ili nešto niže usađene (ima i pasmina koje imaju jako nisko usađeno uho kao baset hound). Po dužini uho je srednje dužine, ali ima i brakoida sa izrazito dugim ušima.
Većina goniča ima dolikocefalni tip glave, ali ima i pasmina kod kojih se javlja mesocefalni tip glave.
Da bi te razlike mogli razjasniti, moramo goniče sistematizirati. Po sistematici koju je izvršio F. Junklaus 1938.g. sve pasmine goniča se mogu podijeliti na:
1. Istočne pasmine goniča
2. Sredozemne pasmine goniča
3. Zapadne pasmine goniča
4. Prijelazne pasmine goniča
Istočne i prijelazne pasmine goniča su se međusobo dosta iskrižale tako da danas govorimo o jednoj skupini „srednjeistočnih“ goniča, zatim o „zapadnoj“ skupini goniča i „sredozemnoj“ skupini goniča.
„Zapadna“ skupina goniča razvila se u Zapadnoj Evropi od psa Sv. Huberta pa kod nje govorimo o hubertoidnom tipu goniča. Kod ove grupe razlikujemo i lakši tip goniča sa vrlo dugačkim ušima (goniči iz Italije, Švicarske, dijela Francuske) za koje bi se moglo reći da su nastali kao rezultat utjecaja širenja goniča s Balkana.
„Srednjeistočna“ skupina goniča u koju spadaju goniči sjeverne, istočne i jugoistočne Evrope, kod ove skupine lučimo teži tip koji je nastao pod utjecajem goniča s istoka i daleko lakši tip goniča koji se javlja kod goniča u Mađarskoj, Slovačkoj te kod hrvatskih goniča. Taj utjecaj se vidi u lakšoj građi kao direktnoj posljedici utjecaja sredozemnih (hrtolikih) goniča.
„Sredozemna“ skupina goniča predstavlja prijelazni oblik od hrtova na goniče, a i kod nje možemo razlikovati dva tipa i to kontinentalni (snažniji) i otočki (lakši u koji je spadao i naš danas vjerojatno izumrli istarski hrtoliki gonič).
Posavski gonič ima nešto snažniju i širu glavu od istarskih goniča, a što je posljedica utjecaja balkanskog goniča. Glava je iako nešto snažnija ipak dolikocefalnog tipa s divergentnim linijama. Tijelo je također pravokutnog oblika, ali je po dužini tijelo posavskog goniča nešto kraće od tijela istarskih goniča (jer je kod posavskog goniča utjecaj sredozemnih hrtolikih goniča gotovo neprimjetan). Bez obzira što se radi o nešto snažnijem tipu, tijelo mora odavati eleganciju. Dlaka je nešto duža nego kod kratkodlakog istarskog goniča (cca 0,5 cm duža).
1. Istočne pasmine goniča
2. Sredozemne pasmine goniča
3. Zapadne pasmine goniča
4. Prijelazne pasmine goniča
Istočne i prijelazne pasmine goniča su se međusobo dosta iskrižale tako da danas govorimo o jednoj skupini „srednjeistočnih“ goniča, zatim o „zapadnoj“ skupini goniča i „sredozemnoj“ skupini goniča.
„Zapadna“ skupina goniča razvila se u Zapadnoj Evropi od psa Sv. Huberta pa kod nje govorimo o hubertoidnom tipu goniča. Kod ove grupe razlikujemo i lakši tip goniča sa vrlo dugačkim ušima (goniči iz Italije, Švicarske, dijela Francuske) za koje bi se moglo reći da su nastali kao rezultat utjecaja širenja goniča s Balkana.
„Srednjeistočna“ skupina goniča u koju spadaju goniči sjeverne, istočne i jugoistočne Evrope, kod ove skupine lučimo teži tip koji je nastao pod utjecajem goniča s istoka i daleko lakši tip goniča koji se javlja kod goniča u Mađarskoj, Slovačkoj te kod hrvatskih goniča. Taj utjecaj se vidi u lakšoj građi kao direktnoj posljedici utjecaja sredozemnih (hrtolikih) goniča.
„Sredozemna“ skupina goniča predstavlja prijelazni oblik od hrtova na goniče, a i kod nje možemo razlikovati dva tipa i to kontinentalni (snažniji) i otočki (lakši u koji je spadao i naš danas vjerojatno izumrli istarski hrtoliki gonič).
Posavski gonič ima nešto snažniju i širu glavu od istarskih goniča, a što je posljedica utjecaja balkanskog goniča. Glava je iako nešto snažnija ipak dolikocefalnog tipa s divergentnim linijama. Tijelo je također pravokutnog oblika, ali je po dužini tijelo posavskog goniča nešto kraće od tijela istarskih goniča (jer je kod posavskog goniča utjecaj sredozemnih hrtolikih goniča gotovo neprimjetan). Bez obzira što se radi o nešto snažnijem tipu, tijelo mora odavati eleganciju. Dlaka je nešto duža nego kod kratkodlakog istarskog goniča (cca 0,5 cm duža).
Nema komentara:
Objavi komentar