U osnovnoj premisi riječi „gonič“ nalazimo njen smisao - gonjenje divljači. Da bi pas mogao izvršiti gonjenje (ono što se od njega zahtjeva), potrebno je ispunjenje odgovarajućih uvjeta: postojanje divljači, temperatura, vlažnost tla i zraka, konfiguracija terena i slobodan prostor za gonjenje. Uz postojanje ovakvih (zadovoljavajućih) uvjeta svaki gonič će pokazati svoje kvalitete. Svaka pasmina goniča (kao i sve ostale pasmine pasa) ima svoje pasminske specifičnosti koje su stvorene na osnovi empirijskog stoljetnog uzgoja, te fiksirane prema zahtjevima i načinu lovu na tim područjima. Zato i govorimo da svaka pasmina goniča ima „svoj stil“ gonjenja uz karakterističan temperament i narav.
Posavski gonič ima smiren temperament, ali još uvijek dovoljno „živ“ da ne bude previše trom pri gonjenju. Pri traženju koristi se isključivo njuhom. Radi nešto sporije od istarskog kratkodlakog goniča. Pri radu ne gubi kontakt s lovcem iako goni dosta daleko od divljači. Vrlo je poslušan i sam se nakon gonjenja vraća lovcu. Javlja se srednjevisokim glasom.
Može se podjednako dobro koristiti u gorskim šumovitim predjelima kao i u kamenjaru. Najbolji je za lov na zečeve, lisice i divlje svinje.
Može se podjednako dobro koristiti u gorskim šumovitim predjelima kao i u kamenjaru. Najbolji je za lov na zečeve, lisice i divlje svinje.
Nema komentara:
Objavi komentar